Sjetiš li se
Published on 20:11, 04/03,2013
Prije bilo kakvih komentara volio bih da uvažite nekoliko stvari, ovo je
rađeno sa slušalicama i mikrofonom koji nisu kvalitetni, za snimanje
glasa preko instrumentala koristio sam program Audacity te niti jedan
efekat nije iskorišten za ovu "pjesmu". Tekst je nastao po uzoru na
priču "Znaš sjetim te se nekad'" koju sam napisao nekada davno, uz malo
veće ispravke i dodatke dobio se sledeći tekst:
Rado se sjetim onih dana, bila je to lijepa zima, hladna ali lijepa. Znaš, sjećaš li se?
Da smijao sam se i ja, kad' sam se prisjetio toga.
Bila si mi važna, možda važnija od Boga.
Sjetio se tebe i tvog pogleda.
One noći onog časa, i tvoga izgleda.
Tvoj dodir možda brzo je nestao,
osjećaj iz mog' srca još nije prestao
u mome srcu tvoj lik još je ostao.
Da bi me na prvu ljubav vječno sjećao.
Sjetiš li se često onih naših dodira
u hladnim zimskim noćima
Onih snjegova do koljena dubokih
i naših otisaka u snježnoj kori.
Grijala su nas naša sopstvena tijela
ja sam samo tebe a ti samo mene htjela
Svaki dan o drugom nešto novo saznavali
iz dana u dan sve više se voljeli.
Rado se sjetim onih dana, bila je to hladna zima, ili jesen. Ma koga briga?
Tvoje oči tad' su bile sjajne i tamne,
bile su pune sreće crne ili smeđe.
Bio je to hladan proljećni dan,
ruka tvoja objašnjavali mi tvoj sinoćnji san.
Nježno si me glasom jutrima budila
čitavim danom, poljubcima ljubila.
glasom svojim
uspavljivala me noćima
Očarali si me
svojim posebnim moćima.
Često smo snove sanjali iste
htjeli da koračamo na dugačke piste
Pričali smo telefonom verzije duge
malo kad' u našoj vezi bilo je tuge
Jedno o drugom znali smo sve
često ispunjavali samo svoje smo sne
Drugi o našoj ljubavi su vodili sud,
i prvi put na red došao je muk
Nisi htjela reći a ja potajno sam znao
da od tebe skloniće me baš taj glas zao
Čula si o meni ružne riječi
od drugarica drugih. Htjela si raskid pa zato prećutih.
Nismo trajali mi u snovima tvojim,
nismo imali budućnost nismo zvali se svojim.
Nisi ti bila moja a ja nisam bio tvoj.
Dok si pričala, hladna me oblivala znoj.
Nikad razlog za raskid nismo imali
ali svi smo mogli samo naslućivati
Da tebi u snovima neko je rekao
da bi ti ja u životu tvome samo smetao
Možda u pravu je bio to nikad' neću znati
možda bilo bi bolje da se nismo ni znali
al' ni trenutka ne žalim što bili smo mi
samo žao mi je što duže nismo potrajali.
Da bila je to zima, ili jesen ili hladan proljetni dan,
ne tjeraj me da se sjetim, više se ni imena tvog ne sjećam.
Rado se sjetim onih dana, bila je to lijepa zima, hladna ali lijepa. Znaš, sjećaš li se?
Da smijao sam se i ja, kad' sam se prisjetio toga.
Bila si mi važna, možda važnija od Boga.
Sjetio se tebe i tvog pogleda.
One noći onog časa, i tvoga izgleda.
Tvoj dodir možda brzo je nestao,
osjećaj iz mog' srca još nije prestao
u mome srcu tvoj lik još je ostao.
Da bi me na prvu ljubav vječno sjećao.
Sjetiš li se često onih naših dodira
u hladnim zimskim noćima
Onih snjegova do koljena dubokih
i naših otisaka u snježnoj kori.
Grijala su nas naša sopstvena tijela
ja sam samo tebe a ti samo mene htjela
Svaki dan o drugom nešto novo saznavali
iz dana u dan sve više se voljeli.
Rado se sjetim onih dana, bila je to hladna zima, ili jesen. Ma koga briga?
Tvoje oči tad' su bile sjajne i tamne,
bile su pune sreće crne ili smeđe.
Bio je to hladan proljećni dan,
ruka tvoja objašnjavali mi tvoj sinoćnji san.
Nježno si me glasom jutrima budila
čitavim danom, poljubcima ljubila.
glasom svojim
uspavljivala me noćima
Očarali si me
svojim posebnim moćima.
Često smo snove sanjali iste
htjeli da koračamo na dugačke piste
Pričali smo telefonom verzije duge
malo kad' u našoj vezi bilo je tuge
Jedno o drugom znali smo sve
često ispunjavali samo svoje smo sne
Drugi o našoj ljubavi su vodili sud,
i prvi put na red došao je muk
Nisi htjela reći a ja potajno sam znao
da od tebe skloniće me baš taj glas zao
Čula si o meni ružne riječi
od drugarica drugih. Htjela si raskid pa zato prećutih.
Nismo trajali mi u snovima tvojim,
nismo imali budućnost nismo zvali se svojim.
Nisi ti bila moja a ja nisam bio tvoj.
Dok si pričala, hladna me oblivala znoj.
Nikad razlog za raskid nismo imali
ali svi smo mogli samo naslućivati
Da tebi u snovima neko je rekao
da bi ti ja u životu tvome samo smetao
Možda u pravu je bio to nikad' neću znati
možda bilo bi bolje da se nismo ni znali
al' ni trenutka ne žalim što bili smo mi
samo žao mi je što duže nismo potrajali.
Da bila je to zima, ili jesen ili hladan proljetni dan,
ne tjeraj me da se sjetim, više se ni imena tvog ne sjećam.